Izbor novog sudije u Ustavni sud Bosne i Hercegovine iz Federacije je na čekanju duže od godinu dana, još kada je penzionisan Mato Tadić u ljeto 2022. Od tada, do danas na sceni su velike političke bitke za njegovog nasljednika.
Komisija federalnog parlamenta je još prije više od godinu dana izvršila razgovor s kandidatima te bodovanje. Međutim problem je nastao zbog zahtjeva, prije svega HDZ-a da se u Predstavničkom domu glasa samo o prvorangiranom kandidatu, što je Marin Vukoja, dok opozicija i određeni zastupnici iz pozicije traže glasanje između najmanje dva kandidata.
Praksa u prethodnom periodu je bila izbor između barem dva kandidata, pa se sada zamjera vlastima da po svaku cijenu žele obezbijediti izbor Vukoje.
Zamjerke na izbor Vukoje su uglavnom da je to stranački kadar HDZ-a, da nema pravosudnog iskustva i da je ranije bio na izbornim listama HDZ-a. S druge strane argument je da su i ranije za suce u Ustavni sud birani određeni stranački kadrovi, poput Mirsada Ćemana ili Seade Palavrić.
Problem sa izborom novog sudije je u zastoju zbog blokiranja rada komisije za izbor i imenovanje Parlamenta FBiH, bez čije odluke ime nijednog kandidata ne može doći na glasanje u Predstavnički dom. Treba istaći da bez zasjedanja te komisije nijedno drugo imenovanje u sklopu Parlamenta ne može proći.
Stoga su vladajući u FBiH odlučili da krenu u izmjene poslovnika Parlamenta FBiH, što je jučer i bilo na dnevnom redu sjednice, ali je ta tačka povučena zbog nepostojanja kvoruma.
Opozicija traži makar dva kandidata kao izbor u Predstavničkom domu, dok HDZ želi samo ime prvorangiranog, jer evidentno ničim ne žele ugroziti izbor Vukoje.
No vratimo se prijedlogu Vukoje za sudiju u Ustavnom sudu, iza kojeg čvrsto stoji HDZ, a i Trojka je poručila da nema ništa protiv. S jedne strane imamo zamjerke na njegovu stručnost, što opet u nekom političkom diskursu i nije toliko naglašeno, koliko se naglašava njegova bliskost HDZ-u.
A neku vrstu straha od izbora Vukoje opozicija opravdava njegovom političkom prošlošću i vjerovatno nepovjerenjem da će raditi i kod odluka glasati na štetu države. To je svakako jako teško sada argumentirati u fazi “šta bi bilo kad bi bilo”, a posebno jer je i Mato Tadić u političkom kontekstu dovođen u vezu sa HDZ-om. U svakom slučaju vlast je ta koja na sebe preuzima odgovornost izbora sudija u Ustavni sud.
Treba naglasiti da je i bivši saziv Parlamenta FBiH ovo pitanje mogao završiti, ali je tadašnji predsjedavajući Predstavničkog doma Mirsad Zaimović odbijao da to pitanje stavi na dnevni red. Da li to nije učinio jer se nije želio konfrontirati sa HDZ-om ili zbog političke nepromišljenosti nije poznato.
Do kraja ovog mandata, dakle do konca 2026. godine iz Federacije BiH birat će se još troje sudija u Ustavni sud BiH pa tek treba vidjeti koja će imena biti u opticaju, jer je nesumnjivo da će i ti izbori imati svoju političku pozadinu.
Treba istaći i da skupština RS-a nije imenovala sudiju iz tog entiteta nakon što je ostavku podnio Zlatko Knežević. U tom kontekstu ništa manje nije važno ni pitanje statusa troje stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH, koje Milorad Dodik želi izbaciti, a ni Dragan Čović nema ništa protiv.
Bez obzira što će strane sudije morati jednog dana otići, ukoliko bi se to desilo u trenutnim političkim okolnostima, brojne odluke bi mogle biti dovedene u pitanje.
