Unutarnji sukobi unutar Stranke demokratske akcije (SDA) dosegnuli su novu razinu, a sunovrat Bakira Izetbegovića i njegove stranke sada je očigledan, posebno nakon pobune Kantonalnog odbora SDA u Unsko-Sanskom kantonu. Ovaj događaj podsjeća na sličnu situaciju iz 2018. godine u Tuzlanskom kantonu, kada je većina poslanika SDA donijela odluku o smjeni tadašnjeg premijera Begu Gutića mimo odluka stranačkih organa.
Bakir Izetbegović je tada uveo povjereništvo u taj kantonalni odbor, optužujući Mirsada Kukića za izdaju i prozivajući njega i njegove sljedbenike. Godinu dana kasnije, Izetbegović je koristio retoriku o etiketi ”izdajnika”, gdje god je vidio priliku za očuvanje vlasti. Međutim, sada se situacija okreće protiv njega.
Najnoviji unutarnji nemiri u stranci, kao i nezadovoljstvo unutar Kantonalnog odbora SDA Unsko-Sanskog kantona, jasno pokazuju da je podrška Izetbegoviću unutar vlastite stranke ozbiljno uzdrmana. Povijest se ponavlja, a nezadovoljstvo članstva eskalira.
Ovaj put, Bakir Izetbegović suočava se s optužbama za autoritarizam i manipulaciju unutar stranke. Kritike dolaze iz različitih smjerova, a članovi stranke traže promjene koje će vratiti SDA njenim izvornim principima i demokratskim vrijednostima.
Sve više glasova unutar stranke izražava nezadovoljstvo pristupom liderstva prema političkim pitanjima i odnose s drugim političkim akterima. Kao rezultat toga, Bakir Izetbegović i SDA suočavaju se s ozbiljnim izazovima u očuvanju političke snage i jedinstva.
Nadalje, politički pejzaž Bosne i Hercegovine također pokazuje promjene, a alternative poput NiP-a, SDP-a jačaju. Očito je da se politički ton promijenio, a Bakir Izetbegović sada mora pronaći strategiju kako se nositi s unutarnjim nesuglasicama i promjenama u političkom okruženju.
Dok neki izražavaju olakšanje zbog navodnog “ofiranja” Bakira Izetbegovića, vrijeme će pokazati kako će se situacija dalje razvijati i koje će dugoročne posljedice imati na političku scenu Bosne i Hercegovine.
Nadalje, unutar unutarnjih sukoba SDA, značajnu ulogu igra i Bakir Izetbegovićeva uporna retorika o “Trojki izdajnika”. Izetbegović nastavlja forsirati tezu da su stranke Trojke izdajnici države zbog njihovih navodnih ustupaka prema SNSD-u i HDZ-u. No, mnogi analitičari i unutarstranački kritičari tvrde da Izetbegović prikriva vlastitu odgovornost i političku prošlost stranke.
Važno je napomenuti da je SDA bila ključna akterica u političkom pejzažu Bosne i Hercegovine, u savezništvu s SNSD-om i HDZ-om, tijekom više od 20 godina. Iako sada optužuje Trojku za izdaju, Izetbegović zanemaruje činjenicu da je i sam sudjelovao u vlasti s tim strankama tijekom dugog razdoblja.
Kritičari također ističu da je politika Bakira Izetbegovića unutar stranke dovela do eliminacije neistomišljenika. Imena poput Mirsada Kukića, Šemsudina Mehmedovića, Denisa Zvizdića, Elmedina Konakovića, Aljoše Čampare i mnogih drugih bila su suočena s marginalizacijom ili čak isključenjem iz stranke. Ova praksa čini se da je rezultat nedemokratskog načina vođenja stranke i nemogućnosti toleriranja unutarnje kritike.
S druge strane, Trojka tvrdi da pokušava artikulirati potrebu za promjenama unutar SDA i širenje političkih horizonta, kako bi stranka bila sposobna suočiti se s izazovima 21. stoljeća. Njihova kritika političkog kursa stranke, koja je dugi niz godina dominirala političkim pejzažem BiH, izaziva rasprave o nužnosti inovacija i evolucije stranačke politike.
Dok se unutarnji sukobi u SDA nastavljaju, ostaje vidjeti hoće li se stranka prilagoditi zahtjevima vremena ili će politički pejzaž BiH doživjeti daljnje promjene s izlaskom novih političkih snaga na scenu.
Važno je naglasiti da unutarnji sukobi u SDA ne proizlaze samo iz političkih neslaganja, već i iz ozbiljnih optužbi na račun pojedinih članova, uključujući trenutne visoke dužnosnike. Primjera radi, nekoliko ključnih članova i bivših visokih funkcionera Stranke demokratske akcije suočilo se s pravosudnim postupcima i zatvorskim kaznama.
Jedan od takvih primjera je Fadil Novalić, bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine, koji je osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije u vezi s nabavkom medicinske opreme tokom pandemije COVID-19. Ovi slučajevi bacaju sjenu na stranku i izazivaju opravdane sumnje u moralnu integritet njenih članova.
Postalo je poznato da je Sebija Izetbegović, supruga Bakira Izetbegovića, bila podložna kontroverzama vezanim uz njenu akademsku kvalifikaciju. Nastala je javna rasprava o autentičnosti njezine diplome, s optužbama da je posjedovanje lažne diplome moglo imati implikacije na njezin profesionalni integritet. Ovakvi slučajevi dodatno potiču sumnje u iskrenost i integritet političkih figura, stvarajući neizvjesnost o povjerenju javnosti u njihove postupke.
Osman Mehmedagić, poznat kao Osmica, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), također se našao u središtu kontroverzi. Osim što je bio na čelu institucije od ključne važnosti za nacionalnu sigurnost, postalo je poznato da je i on bio podložan sumnjama u vezi s vjerodostojnošću svoje diplome. Ovaj slučaj stavlja pod povećalo integritet i profesionalnost ključnih osoba u sigurnosnim strukturama zemlje.
Dalje, kontroverze oko privatizacije OSA-e i njezinog korištenja u političke svrhe dodatno kompliciraju situaciju. Optužbe o prisluškivanju političkih neistomišljenika otvaraju ozbiljna pitanja o poštivanju privatnosti i demokratskim načelima unutar zemlje.
Slično, privatizacija Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCU Sarajevo) postala je izvor kontroverzi. Proces privatizacije ovako značajne medicinske institucije podložan je kritikama i postavlja pitanje transparentnosti u postupku donošenja takvih ključnih odluka.
Posebno kontroverzna situacija povezana je s informacijama da je Sebija Izetbegović odbila liječiti djecu u KCU Sarajevo, što je izazvalo javno nezadovoljstvo i postavilo pitanja o moralu i etici političkih lidera.
Ove kontroverze unutar porodice Izetbegović i ključnih institucija u zemlji stvaraju ozračje nepovjerenja i postavljaju ozbiljna pitanja o etici, transparentnosti i integritetu u političkom i društvenom kontekstu Bosne i Hercegovine. Građani s pravom očekuju odgovore i odgovornost od svojih političkih predstavnika kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje u institucije zemlje.
Još jedan ključan aspekt unutarstranačkih nesuglasica je način na koji je Bakir Izetbegović očuvao vlast u stranci. Organiziranje Kongresa stranke, koji je bio obilježen nedostatkom demokratskih procesa, postavlja pitanje unutarstranačke transparentnosti. Izetbegović je učinio promjene u statutu stranke kako bi omogućio da samo on bude jedini kandidat za predsjednika stranke, eliminirajući stvarnu unutarstranačku konkurenciju.
Nadalje, optužbe o privatizaciji stranke ukazuju na to da je Izetbegović uspješno centralizirao moć u svojim rukama. On je stvaranjem kontrolirane stranačke strukture postavio sebe kao neprikosnovenog lidera, čime je eliminirao unutarnje otpore i kritike. Taj proces, prema nekim kritičarima, rezultirao je autokratskim vođenjem stranke, gdje su odluke i politički kurs određeni na vrhu hijerarhije.
U konačnici, ovakvi interni problemi u Stranci demokratske akcije otvaraju prostor za šire rasprave o potrebi demokratske obnove unutar stranke, ali i o širem kontekstu političke kulture u Bosni i Hercegovini. Dok se unutarnji sukobi nastavljaju, svi očekuju kako će se politički pejzaž BiH oblikovati u svjetlu ovih promjena i izazova.
Dodatno, nagovještava se da bi neposluh i pobuna unutar Unsko-Sanskog kantona mogli predstavljati prekretnicu za SDA, otvarajući pitanje mogućih promjena u drugim kantonima i kantonalnim odborima stranke. Ovaj događaj bi mogao biti katalizator za promjene unutar stranke, posebno s obzirom na to da je nezadovoljstvo i nejedinstvo postalo sve očitije u redovima članstva.
Moguće je da će se unutarstranački lideri u drugim kantonima osvrnuti na situaciju u Unsko-Sanskom kantonu kao na primjer neposluha koji bi mogao pružiti smjernice za njihova vlastita djelovanja. Pitanje demokratizacije i unutarstranačke participacije može postati ključno u razmatranju budućnosti SDA na širem nivou.
S obzirom na naglašeno nezadovoljstvo i kritike koje su izražene unutar stranke, ostaje pitanje hoće li se Bakir Izetbegović i centralna stranačka administracija odazvati zahtjevima za promjenama ili će se uspostaviti čvrsta kontrola nad članstvom kako bi se suzbilo nezadovoljstvo.
U svakom slučaju, budućnost SDA ostaje pod povećalom, a dinamika koja se razvija u Unsko-Sanskom kantonu može imati dalekosežne posljedice na političku scenu Bosne i Hercegovine. Promjene u stranci mogu uticati na njezinu poziciju i orijentaciju, a konačan ishod ostaje otvoren za promatranje. Građani i politički analitičari s nestrpljenjem će pratiti događaje kako bi shvatili kakve će implikacije imati ovaj trenutačni trenutak na budućnost SDA i političke dinamike u zemlji.
