Vozili bismo se skroz preko do Grbavice. Morali ste ići skroz okolo iza aerodroma i do panoramskog puta i onda sići. Bila je to duga vožnja. Trebalo nam je nekoliko sati… A kad bi tamo stigli, bilo je vrlo čudno, kaže Peter Kullmann
U okviru dokumentarnog serijala “The Story Behind The Photo” objavljena je peta epizoda u kojoj njemački novinar i fotoreporter Peter Kullmann govori o “vikend četnicima“.
Dokumentarni serijal sastavni je dio “Sniper Alley Photo”, autorskog projekta Sarajlije Džemila Hodžića, pokrenut 2019. godine. Riječ je o serijalu mini dokumentaraca i potresnim svjedočenjima u kojima strani fotoreporteri, koji su boravili u opkoljenom Sarajevu, govore o tome kako su nastale njihove fotografije.
Do sada su o svojim fotografijama govorili Enrico Dagnino, Thomas Haley i Christopher Morris, Enric Marti, a u petoj epizodi o vrlo potresnim iskustvima govori njemački fotoreporter Peter Kullmann, prenosi Anadolija.
Hodžić ističe, kako odrastajući u toku rata i pod opsadom Sarajeva, nije jednom čuo za izraz “vikend četnik” i to je uvijek doživljavao, kako kaže, “kao neku vrstu morbidne igre neljudi koji su žedni naše krvi”.
– Znam da vikendima nije bilo baš preporučljivo izlaziti vani upravo zbog tih ‘vikend četnika‘ koji su čekali svoj momenat da zadovolje svoje bolesne apetite. I dan danas mi odzvanja taj termin o kojem Peter govori u našoj epizodi, kaže Hodžić
Kullman priča kako je s Johnom Burnsom došao do mjesta odakle su snajperisti pucali po Sarajevu.
– Vozili bismo se skroz preko do Grbavice. Morali ste ići skroz okolo iza aerodroma i do panoramskog puta i onda sići. Bila je to duga vožnja. Trebalo nam je nekoliko sati da dođemo tamo prolazeći kroz sve kontrole, da bi u osnovi, završili nekih 800 metara preko puta Holiday Inna gdje smo boravili. Ali kad bi tamo stigli, bilo je vrlo čudno, kaže Kullmann te nastavlja:
– I to se ispostavilo da će nakon drugog ili trećeg dana biti vrlo čudna situacija, jer su se ti ljudi pozdravljali kao da smo prijatelji. A ja kako sam Nijemac i kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: ‘Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku autokompaniju. Moramo se naći kad ovo završi‘, i slične stvari, što je bilo jako čudno.”
Kaže kako je to bila teška i nerealna situacija.
– Više puta smo imali situaciju koja je bila vrlo teška i gotovo nas je natjerala da odustanemo od cijelog projekta kada su nas pitali: ‘U redu, koga ćemo ubiti za tebe? Želiš li nas slikati kako pucamo u nekoga, hoćeš li? Imate li dugi objektiv s sobom? Možete li vidjeti koliko mi možemo vidjeti s našim…‘?”
Hodžić na kraju dodaje kako je kultura sjećanja sastavni dio projekta i ovaj kratki film je samo jedan mali dio njihovog rada. Zahvalio je ljudima koji su podržali njihovi kampanju i donirali sredstva te svom timu koji stoji iza projekta, posebno Emiru Jordamoviću i Adnanu Pašefendiću i svim drugim kolegama bez čije pomoći ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
“Sniper Alley Photo” pokrenut je 2019. godine, a Hodžić će tada pronaći fotografije ubijenog brata Amela, jednog od 1.601 ubijenog djeteta opsade Sarajeva. Ipak, ovo nije bila samo njegova lična priča, odlučio je identificirati i arhivirati fotografije iz ratnog Sarajeva, iz perioda 1992.-1996., da se tako pronađu i ostala djeca sa ratnih fotografija, prenesu iskustva ratnih fotografa te da se prenesu zaboravljene priče i ratne strahote iz vremena najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji. Vremenom se ispostavilo da je “Sniper Alley Photo” postao vrlo značajna platforma za očuvanje istine. “Sniper Alley Photo” danas posjeduje ogromnu bazu fotografija iz doba opsade i rata u Bosni i Hercegovini.
