Četrdesetpetogodišnji Malte Schlimper iz Hamburga u Njemačkoj sa suprugom i troje djece došao je da živi u Žepče. Tu ne samo da je otvorio firmu i započeo novi život već je i našao mjesto za koje kaže da je odlično za “dočekati starost”.
Za BiznisInfo.ba je ispričao odakle uspješan biznismen iz Njemačke u maloj bh. općini za koju ga, donedavno, nije vezivalo ništa.
– Prije nekoliko godina moja supruga i ja došli smo na ideju da bi bilo lijepo iskustvo upoznati drugačiju kulturu u nekoj stranoj zemlji. Pri izboru te zemlje imali smo nekoliko kriterija: ne bi trebala biti previše daleko od Njemačke, tako da u slučaju potrebe možemo se vratiti automobilom. Ne bi trebala biti ni previše skupa za život pa smo tako eliminisali Skandinaviju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarsku – kaže Schlimper na početu razgovora za BiznisInfo.ba.
Tako su se okrenuli prema jugoistočnoj Evropi.
– Prvo sam razgovarao s prijateljem u Bugarskoj a nakon toga i sa bivšim kolegom iz Bosne. U to vrijeme, imao sam klijenta koji je želio sagraditi veliku drvenu vilu s više od trideset stanova u sjevernom dijelu Hamburga. U Njemačkoj nije pronašao kompaniju za taj posao, pa sam mu ja predložio da provjeri u Krivaji. Tako da sam imao razlog za svoje prvo poslovno putovanje u Bosnu. Nakon toga smo moja porodica i ja došli u Bosnu na odmor i odlučili ovdje kupiti kuću – kaže Schlimper.
Njegov prvi dodir sa ovom regijom bio je kasnih devedesetih kada je u njemačkoj mornarici boravio na Jadranskom moru u okviru aktivnosti nadzora na Kosovu. Otada je, kako kaže, pomalo pratio razvoj regije Zapadnog Balkana.
– Međutim u njemačkim medijima nema puno vijesti o ovoj regiji, a ako ima uglavnom to su neke loše vijesti. A Bosna je jedna od najbližih zemalja van Evropske unije. Ima spor ali stabilan ekonomski rast a naročito kako EU pokušava uspostaviti strategiju bližih dobavljača postajaće sve važnija za zapadnoevropske kompanije. No da budem iskren, glavni razlog je taj da moja porodica i ja uživamo u prelijepoj prirodi, odlascima na plivanje na Tajanu, brojnim restoranima koji su gotovo uvijek otvoreni i ljudima prijateljski raspoloženim i otvorenog uma – priča Schlimper.
Ispričao nam je i kako su izgledali njegovi prvi kontakti sa ljudima iz Bosne i Hercegovine.
– Moj prvi kontakt sa ljudima iz Bosne bio je prije pet godina na jednom velikom gradilištu. Tu je bilo oko dvjesto radnika, uglavnom iz istočne Evrope. Ja sam bio zadužen za sektor Zdravlje i sigurnost u jednoj kompaniji koja se bavila izolacijom i držao sam trening za nove kolege. Imao sam kolegu koji je rekao da je došao iz Hrvatske zbog prevoda. Ali kada su došle nove kolege iz Srbije nisam znao šta da radim, dok nisam saznao da su ovi jezici skoro isti. Kolege s Balkana zbog ovoga su se stalno šalili sa mnom. Kasnije sam saznao da se radnici iz Bosne predstavljaju često kao da su iz Hrvatske te da treba vremena i povjerenja kako biste saznali da su iz Bosne. Bilo je uvijek jako lijepo raditi s njima zajedno, nekad mi je trebalo više vremena da prepoznam šalu a zbog toga je za njih to bilo i zabavnije – prisjeća je Schlimper.
