Na današnji dan 1937. godine rođen je Jovan Divjak, legendarni general Armije BiH i jedan od prvih organizatora otpora tokom agresije na našu zemlju.
On je bio i sinonim za multietničnost, ne samo naše domovine, već i Armije RBiH.
I danas u ušima bh. građana odzvanja rečenica po kojoj, između ostalog, pamtimo generala Divjaka – “ne pucaj”.
Time je u jednom od najtežih trenutaka ponovo pokazao svoju ljudskost.
Podsjetimo, tog 3. maja 1992. godine konvoj vojnika JNA je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju, u zamjenu za puštanje na slobodu predsjednika BiH Alije Izetbegovića, kojeg je dan ranije zarobila JNA. Prilikom prolaska kroz Dobrovoljačku ulicu konvoj je napadnut, i tada je poginulo šest ljudi iz konvoja.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je utvrdio da je kolona JNA bila legitimni vojni cilj, a sudovi u Londonu i Beču ustanovili su da nema dokaza na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da je u Dobrovoljačkoj 3. maja data naredba za otvaranje vatre na kolonu JNA, te su oslobodili odgovornosti bivše vojno-političke zvaničnike BiH Ejupa Ganića i Jovana Divjaka.
Tužilaštvo BiH obustavilo je istragu o ovom slučaju.
Rođen je u Beogradu, gdje mu je otac, porijeklom iz Bosanske krajine, radio je kao učitelj. Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za zapovjednika bojne, Zapovjedno-stožernu akademiju i Ratnu školu. Kasnije je također završio Stožernu školu francuske vojske. Predavao je na vojnoj školi u Sarajevu. Divjak je 32 godine služio u JNA, a bio je i član Titovih ličnih tjelohranitelja.
Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Vojni sud JNA ga je 1991. osudio na 9 mjeseci zatvora zbog izdavanja oružja TO BiH. Kaznu je izbjegao napustivši JNA, nakon čega se pridružio Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine.
Pred početak agresije, učestvovao je u pripremi odbrane. U ratu je postao brigadni general Armije RBiH i pomoćnik načelnika Glavnog stožera armije. Kasnije se oštro se suprotstavljao islamizaciji armije koju su nastojali provesti pojedini kadrovi SDA i zločinima nad Srbima i u tom cilju je u dva pisma (jedno od svibnja 1992. i drugo od svibnja 1993.) molio Aliju Izetbegovića da zaštiti Srbe.
U Parizu je na francuskom jeziku objavljena knjiga njegovih razgovora pod naslovom “Sarajevo mon amour” (Sarajevo moja ljubavi). Divjak je bio jedan od osumnjičenih od strane MUP-a Republike Srpske za napad 3. maja na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici. Osnovao je i ugradio sebe u fondaciju “Obrazovanje gradi BiH”.
Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin, piše Dnevni avaz.
Jovan Divjak je preminuo u Sarajevu, 8. aprila 2021. godine.
Komemoracija je održana u Narodnom pozorištu u Sarajevu 13. aprila 2020. godine.
