Slučajevi stravičnih ubistava šokirali su posljednjih dana cijelu BiH. Potresni detalji o monstruoznom ubistvu 19-godišnjeg gimnazijalca Farisa Pendeka, kako svi koji su ga poznavali kažu, primjerenog mladića iz Sarajeva kojeg je zločinački i iz obijesti ubio Adem Šuman, alarmiraju da je stanje u našem društvu na kritičnoj tački. Vidjeli smo da pored nas žive i ubice koje su spremne iz čista mira oduzeti jedan nevini život i pitanje je ko je zakazao u lancu odgovornih u ovakvim slučajevima da do njih ne dođe.
Jer, ubica Šuman i njegovi pomagači su višestruko osuđivani i konzumenti su narkotika, podatak je koji je tužilaštvo iznijelo u sudnici. Ovo su samo neki od detalja u vezi s ovim ubistvom koji nadležne moraju natjerati da konačno počnu raditi svoj posao. Počev od adekvatnog kažnjavanja “osoba od ranije poznatih policiji” koji su višestruki povratnici u činjenju krivičnih djela, pa do izmjene zakona i njihove primjene koji će dovesti do konačnog obračuna s kriminalcima i ubicama.
I sagovornici Raporta, koji su se, osim na slučaj ubistva mladića Farisa Pendeka u Sarajevu osvrnuli i na monstruozno ubistvo u Doboju gdje su Sašu Kulaševića ubili njegova supruga i njen ljubavnik, ističu da je krajnje vrijeme da se stanje mijenja.
Bivši ministar unutrašnjih poslova KS i bivši premijer Kantona Sarajevo Nermin Pećanac ocjenjuje zabrinjavajućim način izvršenja krivičnih djela, koji je postao sve brutalniji. Potcrtava ko bi trebao najviše da se uhvati za glavu.
“To bi trebalo da zabrine mnoge one koje se bave pitanjem sigurnosti. Ova tri događaja, pucnjava na Džidžikovcu, ubistvo 19-godišnjeg Gimnazijalca na Otoci, ubistvo u Doboju, sve su to krivična djela koja su itekako opravdano izazvala ova uznemirenja javnosti i mislim da nam polako ta sigurnost klizi iz ruku i da ćemo se sve teže obračunavati s tim vidovima kriminala”, govori Pećanac za Raport.
Nije policija jedini krivac, kako se često čuje u javnosti, ona je samo izvršni organ. Gdje počinje, a gdje završava lanac odgovornosti?
Sagovornik Raporta smatra da u ovom slučaju ne smije biti politizacije. Na ovim tragedijama ko misli dobiti političke poene, taj nije normalan, kaže on.
Ako se brzo ne reagira, dešavat će se ovakve stvari, ako ne i gore
“Ministarstvo pravde je najodgovornije u vođenju aktivnosti za sve stepene sigurnosti. Trebalo bi sve sazvati i da vide šta ne valja, šta je problem i šta mogu riješiti. Ako treba promijeniti neke zakonske odbredbe, onda treba Ministarstvo pravde biti predlagač parlamentu. U svijetu ministarstva analiziraju implementaciju svojih zakona, kod nas nema analiza i to utiče na stanje sigurnosti. Kad se zakon donese, on se ili ne mijenja ili vrlo rijetko, pogotovo u segmentu bezbjednosti. Ako se brzo ne reagira, dešavat će se ovakve stvari, ako ne i još gore”.
Gotovo sva ubistva, struka kaže, izvršena su ilegalnim oružjem. Jesmo li ilegalno naoružana država s obzirom na to da svjedočimo vijestima o nerijetkoj upotrebi (ilegalnog) oružja?
Pećanac kaže da je predlagao na Skupštini da se uvede kontrola, jer “najveći dio ovih krivičnih djela izvršen je nelegalnim oružjem”.
“To oružje treba pokušati staviti pod nadzor, u agencijama za zaštitu zakona treba izvršiti totalnu depolitizaciju. Ne možete imati ispolitizirane čelne ljude koji odgovaraju predsjedniku stranke, pa kaže to je stav stranke, onda stanete i kažete to je kapak. Mogu se neka promptna rješenja donijeti. Vrijeme je za akciju, država treba da uzvrati, a uzvratit će najbolje zakonima i većom aktivnošću”, kaže Pećanac za Raport te napominje da se “ovo ne dešava drugom, nego nama”.
Profesor sigurnosti Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA, prof. dr. Armin Kržalić slaže se s Pećancem u pogledu činjenice da krivična djela postaju sve “krivičnija” i sve jezivija.
Modus operandi postaje sve brutalniji
“Modus operandi tih krivičnih djela postaje sve brutalniji, da li je imitacija određenih svjetskih krivičnih djela, ne znam, ali jeste činjenica da postaju sve brutalnija. I to na javnim mjestima, gdje počinioci ugrožavaju živote i drugih… to je zabrinjavajuće”, govori Kržalić za Raport i pita se da li oružje postaje opsesija mladih ljudi.
Naš sagovornik smatra da se neće ništa promijeniti nabolje ukoliko zakonodavna vlast putem svoji izvršnih tijela ne učini nešto, a mišljenja je da u tom slučaju ima mehanizme.
Ocjenjuje da je, kad je o ubistvima riječ, BiH na nivou Austrije, Švedske… Ali sigurnost nam nije jača strana.
“Određene statistike govore da u odnosu na druge zemlje, kad govorimo o broju ubistava na 100.000 stanovnika, BiH ima smrtnost stanovništva 1,4 i na nekom smo nivou Austrije i Švedske, Bugarske, u regionu od Srbije, Sjeverne Makedonije…, ali taj segment ne govori i o tome kako ljudi lično percipiraju sigurnost, kako se osjećaju. U tom kontekstu govorim da trebamo povećati mjere da bi se povećao nivo sigurnosti, a mi se stalno zadržavamo na zadovoljavajućem nivou, odnosno da se nije povećao broj krivičnih djela i u tom kontekstu bismo trebali raditi prevenciju i proaktivne mjere”, analizira Kržalić.
Profesor iznosi i jedan zabrinjavajući podatak još iz 2010. da svako sedmo domaćinstvo posjeduje ilegalno oružje.
“Mi smo skoro 20 godina ukazivali na to da će nas, ako se ne bude radilo na tome, to stići – i stiglo nas je. Dostupnost oružja uz određene psihološke probleme vrlo lako dovode do nasilja. Mi smo predlagali određene mjere, recimo da se u kontinuitetu organiziraju akcije prikupljanja ilegalnog oružja, a da se provode i specijalne policijske akcije koje će vrštiti kontrolu držanja, posjedovanja na javnim prostorima. U više od 95 posto slučajeva korištenja vatrenog oružja ono je bilo ilegalno”, zaključuje Kržalić za Raport.
