Alma i Salma su dio generacije novorođenčadi koja su rođena u raseljeništvu, a njihove porodice se bore da one prežive humanitarnu katastrofu izazvanu svakodnevnim izraelskim bombardovanjem, piše Reuters.
Novinari Reutersa su razgovarali sa bakom ove dvije djevojčice, koja je rekla da ima jednostavnu želju za svoje unuke blizankinje: da budu u čistoj, sigurnoj prostoriji u kojoj se mogu kupati.
Umjesto toga, ove bebe žive u šatoru u kampu za raseljene osobe u Rafi, u južnoj Gazi.
Majka ne može da ih doji jer ne dobija dovoljno hrane, te njeno tijelo ne proizvodi mlijeko. Osim toga, Alma i Salma se nikada nisu kupale.
Baka Um Mohammed al-Jadba se svaki dan bori da pronađe vodu kako bi im napravila flašice formule. Prokuhava vodu u termosici na vatri ispred šatora.
“Sada su stare mjesec dana i još nisu okupane. Vidite li prostor u kojem žive?” rekla je, držeći bebe u rukama dok je razgovarala s novinarima u šatoru. Pod se sastojao od prostirki i ćebadi na pijesku.
U šatoru je nekoliko potrepština visilo u plastičnim vrećama sa letvica koje su držale krov šatora. Dragocjeni predmeti poput odjeće i plastične flaše za vodu bili su nagomilani na podu, oko rubova strunjača.
Al-Jadba je rekla da su četiri bebe u njenoj porodici rođene u raseljeništvu od početka rata, i da je dala sve od sebe da ih sve nahrani, navodeći da je cijela porodica gladna.
“Nema hrane (za majke), kako da doje? Nemaju šta da jedu. Svaki dan ih hranim timijanom, nemaju šta drugo“, rekla je ona. .
Porodica se prvo preselila iz grada Gaze u Khan Younis, glavni grad u južnoj Gazi. Blizankinje su rođene tamo, u bolnici Naser. Zatim, kako su izraelske snage proširile svoj kopneni napad na jug, porodica se ponovo preselila u Rafah.
“Ne jedemo mnogo”
“Nadali smo se da će se ova djeca roditi na sigurnom mjestu, bez zračnih napada, bez ratova, bez raseljavanja koje ova djeca doživljavaju“, rekla je al-Jadba, držeći djevojčice.
Jedna od njih je čvrsto spavala, u bijeloj pidžami ukrašenoj šarenim leptirima i umotana u tirkizno ćebe. Druga je bila u bijeloj pidžami i umotana ružičasto ćebe, te je gledala oko sebe velikim očima, mahala sitnim rukama i okretala lice prema baki dok je govorila.
“Trebalo je da se rode na sigurnom mjestu, u čistoj prostoriji, da se kupaju. Šta su zgriješila ova djeca?” rekla je baka.
Izrael je započeo napad na Gazu kao na napad Hamasovih militanata širom južnog Izraela 7. oktobra, u kojem je ubijeno 1.200 ljudi, uključujući djecu, a 240 ljudi svih uzrasta je zarobljeno, navodi Izrael.
U izraelskom bombardovanju ubijeno je više od 19.000 Palestinaca širom Gaze, uglavnom žena i djece, prema zdravstvenim vlastima na teritoriji kojom upravlja Hamas. Nedostatak hrane, vode, goriva, lijekova i adekvatnog skloništa čini opstanak svakodnevnom borbom za cjelokupnu populaciju od 2,3 miliona.
Na drugim mjestima u šatorskom kampu u kojem su živjele Alma i Salma se i druge porodice sa bebama suočavaju sa sličnim poteškoćama.
Yasmine Saleh je razgovarala s novinarima dok je držala svoju kćer Toleen, koja je rođena 15. oktobra, osam dana nakon početka rata. Iza nje se mogla vidjeti jarko zelena pidžama raširena na kosom krovu šatora kako i se osušila.
“Nikad nisam zamišljala da ću se poroditi u takvoj situaciji, ili da ću svoju kćerku držati u šatoru po hladnom vremenu“, rekla je Saleh, koja je svoju bebu umotala u više slojeva šarenih ćebadi.
Unutra je platnena vreća puna plastičnih flaša za vodu i jedna bočica za hranjenje, pored porodičnih zaliha hrane: mali tanjir s tjesteninom i nekoliko batata i paprika.
“Situacija je izuzetno teška. Ne jedemo puno pa ona ne dobija majčino mlijeko“, rekla je Saleh.
“Želimo lijep život, sigurnost, da se vratimo u naše domove, ako su još uvijek tu. Da ona živi dobar život, daleko od rata. Da ima stabilan život pun sigurnosti“, rekla je ova palestinska majka.
