Bilo kakav udar na lična primanja, u smislu smanjenja mjesečne zarade ili kašnjenja plata, većinu građana BiH stavio bi u nezavidnu i katastrofalnu situaciju, jer bi u pitanje bila dovedena njihova egzistencija.
Oni sa kojima smo imali priliku da razgovaramo poručuju da u najvećoj mjeri žive od plate do plate, te da ne bi bilo izdrživo da na duži period nemaju primanja.
Snalaze se, kažu, kako znaju. Pojedini rade dva posla, najčešće jer imaju djecu, ili su pod kreditima, a nekima ni to nije dovoljno da pokriju sve troškove.
Nikola I. se u Banjaluku doselio prije deset godina, kada je krenuo na studije. Pronalazak posla nakon završenog fakulteta ostavio ga je u najvećem gradu u Srpskoj. U međuvremenu se i oženio, a prošle godine supruga i on dobili su dijete.
Sve je, priča za “Nezavisne novine”, sada potpuno drugačije nego tada.
“Dok sam studirao nisam pretjerano razmišljao o troškovima jer su to plaćali roditelji. Međutim, čim sam završio fakultet pronašao sam posao i tada sam svojom platom mogao uredno plaćati sve obaveze. Nakon što sam se oženio, i kada sam dobio dijete, supruzi i meni je to prioritet i sve radimo da njemu nešto ne nedostaje, a za nas – kako bude. Trenutno se dobro snalazimo, ali zaista je teško reći šta bi bilo kada bismo došli u situaciju da plata kasni ili, ne daj bože, da je nema. Supruga se nedavno vratila na posao i to nam mnogo znači”, rekao je Nikola.
Banjalučanka Sanja I. ističe da bi smanjenje plate mogla da pregura eventualno jedan mjesec, ali da dugoročno to ne bi bilo izvodivo.
“Imam dvoje djece koja idu u vrtić, za šta odvajam veliki dio plate, a da ne pričam o ostalim svakodnevnim troškovima života”, kazala je ona, dodajući da ne zna kako bi se snašla ukoliko bi se desilo da nekoliko mjeseci uopšte ne prima platu.
“To bi u mom slučaju bilo nezamislivo, zato što bukvalno svaki fening plate je već unaprijed potrošen i zna se gdje ide svaka marka. I kad imate dvije prosječne plate u Srpskoj i dalje se ne mogu pokriti minimalni, osnovni troškovi života”, dodaje ona.
Nesigurnost po pitanju snalaženja u tako izazovnoj situaciji imao bi i Rajko M.
“Znamo svi da većina radnika i porodica živi od plate do plate, tako da ne znam na koji način bih se snašao ako bi se ta plata smanjila, pa i za jedan mjesec. Svaki čovjek ima neku obavezu i unaprijed mora nešto plaćati, kao što su stanarina, kredit ili nešto drugo što je dosta novca, trećina ili u nekim slučajevima i polovina plate. Vjerovatno bi morao neku pozajmicu uzeti iz banke, ali to opet znači novo zaduživanje, koje ne znam kako bih mogao vratiti”, kazao je on za “Nezavisne”.
Marija iz Višegrada ističe da je plata koju prima za svoj rad veća od minimalca, ali da bi bilo jako teško da preživi više mjeseci bez nje.
“Definitivno bih morala da smanjim troškove, odnosno da ih svedem na minimalne”, navela je Marija, dodajući da upravo zato svakog mjeseca izdvaja novac sa strane… “Samo da bih imala neku ušteđevinu u slučaju da dođe do problema sa platom”.
Podsjećanja radi, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna neto plata iznosi 1.264 KM mjesečno. Potrošačka korpa iznosi oko 3.300 KM.
“To znači da prosječnoj četvoročlanoj porodici u kojoj dva člana rade nedostaje oko 800 KM svaki mjesec”, kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača srednje Bosne” iz Travnika.
“Mislim da u ovom trenutku 90 odsto građana BiH nema štednju koja bi im omogućila da prežive tri mjeseca bez plate, dok svakoj drugoj porodici kašnjenje plate od samo nekoliko dana predstavlja veliki problem, i to čak i porodicama čija su primanja iznad prosjeka. Iako je prema podacima štednja građana u BiH u porastu, treba uzeti u obzir da je više od 80 odsto štednje na računima u vlasništvu manje od 10 odsto građana, tako da tu nikako ne možemo govoriti o opštem stanju”, dodao je on.
Kaže i da, iako se sve više građana okreće poljoprivredi kao dodatnom izvoru finansiranja, oni nemaju potrebnu snagu bez pomoći države, te da i ne treba da čudi što mladi nakon školovanja odlaze iz BiH.
Da bi ovo pogodilo i mnogo jače države pokazalo je istraživanje koje je sprovedeno tokom pandemije virusa korona u Evropskoj uniji (EU). Tada se od građana tražilo da odgovore kako bi pokrili svoje potrebe ukoliko bi im se dohodak smanjio za 20 odsto i da li imaju mogućnost da amortizuju takav udar… “Ispostavilo se da u Hrvatskoj, a koja je nama najzanimljivija, preko 50 odsto građana ne bi bilo u stanju da pokrije osnovne egzistencijalne potrebe. A ako dva mjeseca uzastopno ne bi primili platu, više od 70 odsto njih nije imalo ušteđevinu da može da izdrži taj udar”, rekao je za “Nezavisne novine” Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Palama.
