Moj muž je 28 godina mlađi od mene… ja imam 49, a on 21. Bila sam mu profesorica u srednjoj školi i već tada je između nas postojala neka energija, ali bježali smo od istine iz straha ili čega već ko zna.
Međutim, na maturalcu smo se poljubili… sutra dan smo se ponovo vidjeli, pa naredni dan ponovo i ubrzo mso shvatili da smo jedno za drugo rođeni iako je razlika u godinama čak 28 godina.
Ja sam se ubrzo razvela od mog tadašnjeg supruga i počeli smo da živimo skupa, a prije godinu dana smo i našu vezu krunisali brakom. Međutim moja sreća nije potpuna jer sam juče, a dešavalo se to i ranije zatekla mog muža kako plače.
On je plakao jer njegovi roditelji me nisu prihvatili za snajku, tačnije nakon što se saznalo za nas, bukvalno su ga se odrekli.
Morao je birati između mene i svojih roditelja, izabrao je mene, što mi prilično imponuje, ali sa druge strane znam kolikopati za roditeljima.
Nadam se da će beba koja je na putu obzirom da sam 3 mjesec trudnoće pomiriti i smiriti strasti sviju i da ćemo ako ništa barem jedanput tjedno ručati kao prava porodica. Mislim kada bi mi svekrva dala priliku da bi se super slagale… ono tu smo po godinama ona ima 45 i trebale bi da se razumijemo, vjerujem i nadam se da hoćemo čim uzme moju bebu svoje unuče u naručje.”
