“Fudbal je pobijedio”, rečenica je koju su s dozom olakšanja izgovarali ljubitelji najvažnije sporedne stvari na svijetu nakon što je Španija savladala Englesku u finalu Evropskog prvenstva (2:1). I nije to samo zbog toga jer su se nadobudni Englezi “provlačili“ kroz cijeli turnir, igrali bezidejno i dosadno, nego jer je Španija od prve do posljednje utakmice bila najbolja ekipa.
Kada pobijedite svih sedam mečeva, zaslužili ste osvojiti trofej. Španija je redom rušila Hrvatsku, Italiju, Albaniju, Gruziju, domaćina Njemačku, Francusku i na kraju Englesku.
“Fudbalska pravda“ bila je uz Španiju koja je “spasila“ ovaj divni sport. Zamislite da su Englezi osvojili Evropsko prvenstvo, ne bismo mogli opstati od njih, a na sljedećem turniru bi opet igrali isto. Ovako, možda razmisle o promjeni, pa da konačno silne zvijezde pokažu svoj talent. Koji neupitno imaju.
Za razliku od Engleza koji nisu došli do izražaja, Španci su demonstrirali silu, a kreator najbolje ekipe Starog kontinenta je Luis de la Fuente. Čovjek koji je pokazao da za uspjeh mora postojati sistem i da ništa ne dolazi slučajno.
Godinama je bio selektor U-21 selekcije, pratio razvoj mladih igrača, a kada su oni stasali, poveo ih je u juriš na tron Evrope. Uz dodatak dva čudesna mlada igrača – Lamina Jamala (Lamine Yamal) i Niku Vilijamsa (Nico Williams), te nekoliko iskusnih, sklopio je paklen tim i pokorio Evropu. I spasio fudbal, jer će njegov primjer možda slijediti i drugi – davat će priliku mladima, igrati lijepo i na gol više.
Pronašao je odličnu napadačku hemiju, ne odbacivši španski identitet – posjed lopte i duge napade, a dodatkom Jamala i Vilijamsa dobio je i nepredvidivu reprezentaciju koja se mogla prilagoditi svakome i pobijediti ga.
De la Fuente je prije žrijeba održanog u decembru pitao španske novinare gdje će se igrati finale. Vjerovao je u svoju ideju, u ekipu, a sada je prvak. Apsolutno zasluženo.
