Ahmad al-Ghuferi zaglavio je na Zapadnoj obali kada je bomba ubila 103 člana njegove porodice u gradu Gazi.
Kada su 103 rođaka ubijena u napadu na njihovu porodičnu kuću u gradu Gazi, on je zaglavio 50 milja (80 km) dalje, u okupiranom gradu Jerihonu na Zapadnoj obali.
Ahmad je radio na gradilištu u Tel Avivu kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra – nije mogao da se vrati svojoj ženi i tri male kćeri zbog rata koji je uslijedio i izraelske vojne blokade.
Razgovarao je s njima u isto vrijeme svaki dan, kada su to telefonske veze dozvoljavale, i razgovarao je telefonom sa svojom suprugom Shireen, pošto se napad dogodio 8. decembra uvečer.
“Znala je da će umrijeti”, rekao je. “Rekla mi je da joj oprostim za sve loše što mi je ikada učinila. Rekao sam joj da nema potrebe da to kažem. I to je bio posljednji razgovor između nas.”
U velikom bombaškom napadu na kuću njegovog strica te večeri ubijene su njegova supruga i tri male kćeri – Tala, Lana i Najla.
Također su ubijeni Ahmadova majka, četiri njegova brata i njihove porodice, kao i desetine njegovih tetaka, ujaka i rođaka. Više od 100 mrtvih. Nakon dva mjeseca, neka od njihovih tijela još uvijek su zarobljena ispod ruševina.
Prošle sedmice je obilježio rođendan svoje najmlađe kćerke. Najla bi napunila dvije godine. Ahmad još uvijek pokušava shvatiti gubitak.
U nemogućnosti da zadrži tijela svoje djece ili da bude na njihovim užurbanim sahranama, on i dalje govori o njima u sadašnjem vremenu, a njegovo lice nepomično pod kotrljajućim suzama.
„Moje kćerke su za mene male ptičice“, rekao je. “Osjećam se kao u snu. Još uvijek ne mogu vjerovati šta nam se dogodilo.”
Uklonio je slike djevojčica sa ekrana svog telefona i laptopa, kako ne bi upao u njihovu zasjedu.
Sastavlja priču
Ostavljen je da sastavlja priču o tome šta se dogodilo iz priča nekoliko preživjelih rođaka i komšija.
Rekli su mu da je projektil prvo pogodio ulaz u kuću njegove porodice.
„Požurili su i otišli do obližnje kuće mog ujaka“, rekao je. “Petnaest minuta kasnije, borbeni avion je udario u tu kuću.”
Zgrada od četiri sprata u kojoj je porodica ubijena nalazila se iza ugla medicinskog centra Sahaba u naselju Zeitoun u gradu Gazi.
Sada je to gomila rascjepkanog betona, ruševina prožeta svijetlim tačkama boja: zelena plastična čaša, komadići prašnjave odjeće.
Zgužvani okvir srebrnog automobila, sa vetrobranom iskrivljenim u grimasu, nalazi se u blizini ispod betonskih stijena.
Jedan od Ahmadovih preživjelih rođaka, Hamid al-Ghuferi, rekao je za BBC da su, kada su počeli štrajkovi, oni koji su pobjegli uz brdo preživjeli, a oni koji su se sklonili u kuću ubijeni.
Vatreni pojas
“To je bio vatreni pojas”, rekao je. “Bilo je udara na četiri kuće do naše. Svakih 10 minuta udarali su po jednu kuću.”
“Tamo je bilo 110 ljudi iz porodice Guferi – naše djece i rođaka”, rekao je on. “Svi osim šačice su ubijeni.”
Preživjeli kažu da je najstarija žrtva bila 98-godišnja žena; najmlađi dječak rođen samo devet dana ranije.
Zašto se Izrael i Hamas bore u Gazi?
Drugi rođak, rođak koji se također zove Ahmad, opisao je dvije velike eksplozije iz zračnog napada.
“Nije bilo nikakvog unaprijed upozorenja”, rekao je. „Da (neki) ljudi već nisu napustili ovo područje, mislim da bi stotine poginulo. Područje sada izgleda potpuno drugačije. Bilo je parkiralište, mjesto za skladištenje vode i tri kuće plus jedna velika kuća, eksplozija je uništila čitavu stambenu oblast.”
Hamid je rekao da su preživjeli radili do ranih jutarnjih sati kako bi izvukli tijela iz ruševina.
“Avioni su lebdjeli nebom, a kvadrokopteri su pucali na nas dok smo pokušavali da ih izvučemo”, rekao je rođak Ahmad.
“Sjedili smo u kući i našli smo se pod ruševinama”, rekla je Umm Ahmad al-Ghuferi za BBC. “Bacili su me s jedne strane na drugu. Ne znam kako su me izvukli. Vidjeli smo smrt pred našim očima.”
Dva i po mjeseca kasnije, još uvijek pokušavaju doći do nekih tijela zakopanih ispod ruševina. Porodica je prikupila novac kako bi unajmila malog kopača, koji će odvoziti ruševine.
“Izvukli smo četiri tijela (danas)”, rekao je Ahmad za BBC, “uključujući suprugu mog brata i mog nećaka Muhameda, koji je izvučen u komadima. Bili su pod ruševinama 75 dana.”
Privremeni grobovi leže na komadu prazne zemlje
Njihovi privremeni grobovi leže na komadu prazne zemlje u blizini, obilježeni štapovima i plastičnim folijama.
Ahmad, zaglavljen u Jerihonu, nije ih posjetio.
“Šta sam učinio da mi oduzmu mamu, ženu, djecu i braću?” pita se. “Svi su bili civili.”
Pitali smo izraelsku vojsku o navodima porodice da je bila meta vazdušnih udara. Kao odgovor, vojska je rekla da nije upoznata sa napadom o kojem je riječ, te da su Izraelske odbrambene snage (IDF) poduzele “izvodljive mjere predostrožnosti kako bi ublažile štetu civilima” u svom ratu s Hamasom.
Došlo je do intenzivne borbe između izraelskih snaga i napadača Hamasa u oblasti Shejaiyya, nekoliko blokova južno od kuće al-Ghuferija, u danima neposredno prije i nakon što je Ahmadova porodica ubijena.
U dnevnom ažuriranju od 9. decembra, vojska je saopštila da je “identifikovala određeni broj terorista naoružanih protivtenkovskim projektilima” koji su se približavali trupama u Šejaji i pozvala ih na helikopterski napad.
Također se navodi da su borbeni avioni gađali terorističke ciljeve u Pojasu Gaze, dok su kopnene operacije nastavljene.
Područje Zeitouna, gdje se nekada nalazila porodična kuća, sada je fokus novih operacija IDF-a.
U Jerihonu Ahmad još uvijek ponekad zove svoje preživjele rođake u Gazi. Ali nakon mjeseci zarobljenosti ispred svog voljenog doma i očajničke želje da se vrati, više nije siguran hoće li se ikada vratiti.
“Moj san se srušio u Gazi”, rekao je. “Po koga da se vratim? Ko će me zvati tata? Ko će me zvati dragi? Žena mi je govorila da sam cijeli život. Ko će mi to sada reći?”
