Stanje pravosudnog sistema u Tuzlanskom Kantonu, ali i šire u državi, postalo je alarmantno. Svakodnevna nasilja, ubistva, samoubistva, pucnjave, otmice i prijetnje postali su uobičajena pojava kako u Tuzlanskom Kantonu tako i u cijeloj državi. Situacija je postala još gorom činjenicom da se učenici čak usude pucati na svoje nastavnike, noseći oružje bez ikakve kontrole. Ubice bez trunke savjesti javno emituju brutalna ubistva svojih žena. Čak i bolesni policajci slobodno haraju gradom, kao kauboji, nošeni oružjem, i svirepo ubijaju žene.
Međutim, ništa nije gore od toga da na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova sjedi čovjek koji je po zanimanju hodža. Umjesto da obavlja poslove za koje se školovao, on se bavi stvarima o kojima nema nikakvog znanja, a još gore, prebacuje odgovornost na druge i skida krivicu sa sebe. Njegove izjave su apsurdne; nakon pucnjave u Lukavcu tvrdi da djeca ne mogu biti krivično gonjena, što samo podstiče dodatne zločine. Nakon brutalnog ubistva u Gradačcu tvrdi da je ubica već bio poznat policiji i organima, ali ništa nije učinjeno da se zaštiti žrtva. Čak je priznao da ljekarski pregledi za policajce nisu obavljani od 2022. godine, bez imalo žaljenja ili preuzimanja odgovornosti.
Situacija nije ništa bolja ni s direktorom policije TK, koji je blisko povezan s ministrom. Politički podobni, umjesto sposobnih, rukovode sistemom, što dovodi do njegovog urušavanja. Pitanje je kome je potrebna policija koja ne može proći ni ljekarski pregled? Koga oni stvarno mogu zaštititi? Ovakvi slučajevi nas navode da shvatimo da moramo početi brinuti sami o sebi i svojim najbližima, jer očito niko drugi to neće učiniti.
