Sud BiH je na osnovu dokaza i svjedoka precizno utvrdio da su nezakonitosti kod nabavke respiratora počele s porukom Hodžića upućenoj Novaliću i da je uslijedio niz kršenja zakona što je rezultiralo s time da je presudna uloga u nabavci respiratora prepuštena stručno nekvalificiranom Hodžiću i njegovom neregistriranom i nekvalificiranom pravnom licu za veletrgovinu medicinskih sredstvima, te Solaku koji je također stručno nekvalificiran za ovakvu vrstu nabavke.
Osuđeni bivši premijer Fadil Novalić, zatim nekadašnji direktor FUCZ-a Fahrudin Solak i Fikret Hodžić, vlasnik „FH Srebrena malina“ istupaju ovih dana u javnosti i zbog pravosnažne presude Suda BiH s kojom su osuđeni na zatvorske kazne, te se pokušavaju i dalje predstaviti žrtvama zavjera i politički montiranim procesom, a to što su osuđeni pripisuju čak i utjecaju Sjedinjenih Američkih Država na pravosuđe u BiH.
Prije svega treba napomenuti da je Sud BiH prošle godine javno objavio prvostepenu presudu u ovom predmetu na više od 400 stranica u kojoj detaljno obrazlaže na osnovu kojih dokaza i izjava svjedoka je presuda donesena. Također, u nedavno objavljenoj pravosnažnoj presudi Apelacionog vijeća Suda BIH na 67 stranica se pojašnjava zbog čega je to vijeće u cijelosti potvrdilo prvostepenu presudu.
Stoga je nejasno zašto osuđeni svojim postupcima, sada nakon pravosnažne presude faktički udaraju na Sud BiH, kada su tokom dvogodišnjeg procesa uz advokate koji se smatraju najboljima u državi imali sve mogućnosti i veliku naklonost predsjedavajućeg Sudskog vijeća Branka Perića, da dokažu da nisu krivi, a to im nije uspjelo.
A, zašto nije, stoji u obrazloženju presude. Bilo je previše dokaza koje Sud jednostavno nije mogao izignorisati. I nisu samo činjenice da su nekvalitetni i za oboljele od Covid 19 neupotrebljivi respiratori presudile osuđenima.
Sud BiH jasno je pobrojao razloge zbog kojih su osuđeni Novalić, Solak i Hodžić u vrijeme izuzetno teško i za državu i za građane zloupotrijebili svoje položaje i ovlaštenja.
U nastavku ćemo izdvojiti neke od najvažnijih činjenica i navoda iz pravosnažne presude Apelacionog vijeća Suda BiH u predmetu „Fadil Novalić i drugi“.
Fadil nije smio prihvatiti Asimovu preporuku za Hodžića
Prvo, bivši premijer Fadil Novalić nije smio privatno komunicirati s Fikretom Hodžićem. Sud BiH je utvrdio da je Hodžić iako nije imao firmu za nabavku medicinskih sredstava niti je imao znanje o tim uređajima, kao ni drugoj medicinskoj opremi ispitivao to tržište, upravo jer je znao da će dobiti od vlasti te poslove.
“Apelaciono vijeće kao niti prvostepeni sud, nije moglo zanemariti činjenicu da iz komunikacija koje su prethodile uopšte javljanju optuženog Hodžića optuženom Novaliću, proizilazi vrlo detaljno preispitivanje tržišta od strane optuženog Hodžića.
Takvo preispitivanje tržišta od strane optuženog Hodžića ne bi bilo sporno, da se već u takvim komunikacijama ne nazire njegova sigurnost da će dogovor sa Vladom biti uspješan, što već na takvom mjestu implicira i sigurnost u njegov odnos i neposredan kontakt sa tadašnjim premijerom, prvooptuženim Fadilom Novalićem.
Stoga je jasno da poruka kojom se ostvaruje direktan kontakt između prvooptuženog Novalića i trećeoptuženog Hodžića, sadržaja:
”Selam, gospodine Novalić. Fikret Hodžić. Asim mi je rekao da Vam se javim u vezi respiratora. Pa kad budete imali minutu javite se.” na što optuženi Novalić odgovara sa „OK“, nakon čega, isti dan, 29.3.2020. godine, slijedi i poziv optuženog Fadila Novalića prema optuženom Fikretu Hodžiću u trajanju od 3 minute i 50 sekundi, ukazuje na ostvarivanje direktnog kontakta vaninstitucionalnog djelovanja o predmetu nabavke, što se ne bi smjelo ostvarivati na ovakav način.“, stoji jasno u presudi.
Solak je svjesno prikrivao predmet nabavke da bi ugovor bio finaliziran
Sud BiH je utvrdio da je Fahrudin Solak samovoljno stavio van snage Zakon o javnim nabavkama i za nabavku respiratora odabrao očigledno nekvalifikovanog za taj posao Fikreta Hodžića.
“Za ovo Vijeće, u pogledu odgovornosti optuženog Solaka indikativno je da upravo zahvaljujući aktivnom i ključnom doprinosu istog, kao zastupniku ugovornog organa, realizovan je primarni cilj da se posao dovrši isključivo u svrhu pogodovanja III-optuženom Hodžiću. Epilog krivičnopravnih radnji optuženog Solaka u konačnici je i u počinjenju krivičnog djela Krivotvorenja službene isprave, a sve kako bi dogovoreni cilj bio realizovan.
Tačno je da i prvostepeni sud u pobijanoj presudi, konstatuje da se optuženi Solak u predmetnim inkriminacijama pojavljuje kao puki izvršitelj, realizator već ranije dogovorene javne nabavke respiratora između I-optuženog Novalića i izvjesnog Asima, te III-optuženog Hodžića. Međutim, kada se analiziraju preduzete radnje optuženog Solaka, van razumne sumnje dokazane, jasno je da bez obzira na činjenicu njegovog pukog izvršenja, upravo su njegove radnje bile neophodne i bitne za finalnu realizaciju dogovorenog posla.
“U kontekstu činjeničnih tvrdnji optužbe da je Odluka o nabavci materijala i opreme u iznosu od 7.000.000,00 KM, sa čijim se donošenjem drugooptuženi nesporno saglasio i istu potpisao, a o čemu nesumnjivo svjedoči njen sadržaj, kao i sadržaj Zapisnika sa ove sjednice, donijeta na sjednici FŠCZ uz svjesno prikrivanje podataka o svrsi u koju se finansijska sredstva zapravo osiguravaju, Sud je cijenio iskaze svjedoka optužbe Davora Pehara, Tonče Bavrke, Namika Hodžića, Mustafe Kadribegovića i Enesa Memića koje je našao dovoljno pouzdanim i uvjerljivim za utvrđenje odlučne činjenice o namjernom i smišljenom prikrivanju podataka o predmetu nabavke u cilju njene nezakonite realizacije, a koji iskazi su konzistentni i sa dokazom odbrane, iskazom svjedoka Ensada Kormana koji je Sud takođe prihvatio kao istinit.“, stoji u presudi Suda BiH.
Za Apelaciono vijeće nema sumnje da su stvarni razlozi postojanja Odluke bez specifikacije ogledaju upravo u namjeri da se prikrije predmet nabavke i time spriječi bilo kakva mogućnost da neko od članova štaba otvori raspravu i eventualno problematizira pitanja u pogledu predmeta nabavke, što prvostepeni sud pravilno dovodi u vezu i sa činjenicom da iz provedenih dokaza jasno proističu aktivnosti prvooptuženog Novalića i drugooptuženog Solaka da minimiziraju i marginaliziraju uloge svih službenih osoba koje su imale ili mogle imati bitnog ili presudnog utjecaja na planiranu nabavku respiratora.
Apelaciono vijeće ne nalazi manjkavosti u dijelu utvrđenja krivičnopravnih radnji optuženog Solaka koje se odnose na izmjene u ugovoru, a kojim radnjama su se stekla bitna obilježja krivičnog djela Krivotvorenja službene isprave.
“Razgovori između trećeoptuženog Hodžića i Kristijana Marića, drugooptuženog Solaka i svjedoka Hasana Ganibegovića, kao i iskazi drugih svjedoka, akcentirajući iskaz svjedokinje Sanite Alagić, jasno ukazuju da se primarno radilo o vrsti respiratora, HC VE003, a da je po njihovom nestanku s tržišta, jer III-optuženi Hodžić nije ni imao obezbijeđen predmet ugovora, II-optuženi Solak pristupa krivotvorenju dokumentacije i unošenju podataka o dostupnim respiratorima ACM8112 A, sve kako bi se posao realizovao do kraja u korist III-optuženog Hodžića“, stoji u presudi.
I advokati su pričali o medijskoj i političkoj kampanji, Sud utvrdio da to nisu dokazali
Sud BiH odgovorio je u pravosnažnoj presudi i na žalbe odbrana osuđenih o navodnoj medijskoj i političkoj kampanji u ovom predmetu koje ni sa čim nisu dokazali.
“Prema iznesenoj logici odbrane, svaka izjava u javnosti, koju ne kontroliše sud, bi po automatizmu trebala biti tumačena kao uticaj na sud i prejudiciranje odluke, što je protivno svim temeljnim principima i načelima sudske vlasti, osim ukoliko se utemeljeno i osnovano dokaže suprotno, što u konkretnom, prema ocjeni Apelacionog vijeća, nije slučaj. Dakle, izostaje bilo kakav žalbeni navod kojim bi se konkretizovalo navodno prejudicirano postupanje od strane članova prvostepenog vijeća, čak šta više, ostaje nepoznato da li su isti uopšte bili upoznati sa medijskim napisima.
Prvostepeni sud je svoju odluku donio isključivo na temelju ponuđenih dokaza i u skladu sa zakonom, objektivno i nepristrasno, dajući za svaku utemeljeno i argumentovano obrazloženje”, stoji u pravosnažnoj presudi Suda BiH.
Nije im pomoglo ni svjedočenje Sebije Izetbegović
Odbrana osuđenih je pokušala opravdati hitnu i mimo zakona provedenu nabavku respiratora vanrednom situacijom, pa se u tom dijelu žallbe pozvala na to da je o tome među ostalima svjedočila i Sebija Izetbegović.
“Prvostepeni sud nije zanemario niti jednu od isticanih okolnosti, pri čemu je očigledno uzeo u obzir i vanredne okolnosti datog perioda. Baš takve okolnosti dodatno nisu smjele optuženim dozvoliti da direktnim kontaktima, zasnovanim na očigledno subjektivnim konotacijama, ugovaraju predmet javne nabavke, zaključuju sporni ugovor od 3.4.2020. godine, davanjem 100 posto avansa Fikretu Hodžiću. Pri tome, prvostepeni sud dodatno pravilno akcentira okolnosti da su optuženi učinili sve da javni novac koji je III-optuženom Hodžiću stavljen na raspolaganje ostane “u igri do kraja”, i to u višemilionskom iznosu, zbog čega su mijenjali predmet ugovora, vršeći korekcije u zvaničnoj dokumentaciji”, navodi se u pravosnažnoj presudi Suda BiH,
Sud BiH navodi da je presudna uloga u nabavci respiratora prepuštena stručno nekvalificiranom Hodžiću i njegovom neregistriranom i nekvalificiranom pravnom licu za veletrgovinu medicinskih sredstvima, te Solaku koji je također stručno nekvalificiran za ovakvu vrstu nabavke, bez učešća Komisije za nabavke ugovornog organa, u čijem sastavu bi bio najmanje jedan stručnjak doktor medicine specijalist anesteziolog, odnosno bez učešća ad hoc formirane Komisije u skladu sa Zakonom. U presudi se podsjeća da je u to vrijeme u BiH bilo 273 registrirana veletrgovca medicinskom opremom.
“Dakle, hitnost i vanrednost je ipak imala svoj zakonit put, bez avansnog plaćanja budžetskim novcem dobavljaču u iznosu od 100 postotne cijene nabavke, u tom momentu neregistrovanog za nabavku predmetne opreme, te po svom dosadašnjem poslovanju niti blizu teme ugovora. U konkretnom slučaju, stručne službe nisu aktivirane, jer su provedeni dokazi pokazali da u slučaju konkretne javne nabavke respiratora ništa od provjera nije učinjeno, dok je bio cilj prikrivanja podataka od strane optuženog Solaka zbog realizacija već ranije dogovorene javne nabavke respiratora između optuženog Novalića i optuženog Hodžića. Dokazano je da je optuženi Fahrudin Solak u svojstvu direktora FUCZ koristeći proširena ovlaštenja načelnika FŠCZ zahtijevao obavezno telefonsko sazivanje sjednice FŠCZ, te za sjednicu u svojstvu direktora FUCZ pripremio prijedlog odluke o nabavci materijala i opreme u iznosu od 7.000.000,00 od 1.4.2020. godine, uz druge materijale za sjednicu, a iz kojih nije vidljiv predmet nabavke, svjesno prikrivši podatke o predmetu nabavke, a zatim se na sjednici FŠCZ saglasio sa donošenjem ove Odluke i u ime komandanta FŠCZ istu svojeručno potpisao.
Fikret Hodžić u poruci Kristijanu Mariću: Brate, imat ćeš sa mnom dobar posao
U presudi se podsjeća i da je Fikret Hodžić licu K.M. tokom samog preispitivanja tržišta slao poruku sljedećeg sadržaja: ”Odlično. Brate, imaćeš sa mnom dobar posao. (znak smajli).”, te se dodaje da takvo preispitivanje tržišta nije slučajno okončano porukom Hodžića bivšem premijeru Novaliću.
Fadil Novalić je, prema presudi, samovlasno preduzimao radnje ugovornog organa suprotno ovlaštenjima premijera Vlade i dogovarao predmet ugovornog odnosa, iako Vlada Federacije nije donijela odluku o javnoj nabavci respiratora.
“Za razliku od ostalih članova Vlade, prvooptuženi Fadil Novalić je znao i bio svjestan da su ovim odlukama obezbijeđena sredstva koja će preko Federalne uprave Civilne zaštite biti doznačena prethodno odabranom pravnom licu „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica za kupovinu respiratora za prethodno ugovorenu cijenu, upućuje na zaključak o zloupotrebi ovlaštenja I-optuženog, jer se kao premijer saglasio sa usvajanjem takvih odluka i iste potpisao, a sve u cilju realizacije ove nezakonite javne nabavke.“
U presudi se dalje navodi, da elementi javne nabavke, i to predmet u tehničkom smislu, vrijednost, te ugovorna strana, također su utvrđeni mimo pravila, pri čemu su takvi elementi već prima facie odraz optuženih da favorizuju trećeoptuženog Hodžić Fikreta.
Bez obzira na svojevrsna opravdanja odbrana, pa i odbrane drugoptuženog Solaka, svakom razumnom presuditelju je jasno da ugovorna strana u konkretnoj javnoj nabavci nije moglo biti pravno lice koje nije ovlašteno, kvalificirano i osposobljeno za veletrgovinu medicinskim sredstvima.
O postupcima Fikreta Hodžića, kao direktora u firmi „FH Srebrena malina“ Sud BiH je naveo:
“Činjenica da je neko vlasnik određenog pravnog lica, ne daje mu za pravo da takvo pravno lice zloupotrebljava u kriminalne djelatnosti, jer se time ruši zakonit sistem u kojem moraju cirkulisati zakonite radnje svakog pojedinca, pa tako i svakog pravnog lica.
Apelaciono vijeće nalazi da optuženi kao odgovorno lice u pravnom licu snosi odgovornost za procese rada i poslovanje pravnog lica, pa činjenica da je isti takvo pravno lice faktički iskoristio za učestvovanje u nezakonitoj nabavci predmeta koji je suština ove krivične stvari, neosporno implicira njegove radnje i odgovornost.
Kada ovako zaključuje, ovo Vijeće cijeni da je optuženi Hodžić već od preispitivanja tržišta, pa do stupanja u kontakt sa optuženim Novalićem, te preko dalje poduzetih radnji, znao da se koristi vlastitim pravnim licem u inkriminisane svrhe, što je najizražajnije kroz radnje raspolaganja novcem stečenim izvršenjem predmetnog krivičnog djela, te u dijelu ishodovanja upisa u registar veleprometnika medicinskim sredstvima, iako je znao da je osnovna djelatnost pravnog lica „F.H. Srebrena malina“ d.o.o. Srebrenica – „ostala prerada i konzervisanje voća i povrća”, jasno je pojašnjenje Suda BiH u presudi.
U igri je bilo još 20 miliona KM budžetskog novca
Apelaciono vijeće je u vezi s Hodžićem navelo i sljedeće:
“Vijeće će ukazati na dvije odlučne okolnosti koje determinišu zloupotrebu odgovornosti III-optuženog Hodžića, što žalba bezuspješno osporava. Prema stavu Apelacionog vijeća isto se odnosi na promjenu predmeta ugovora i očigledan pristanak III-optuženog da zloupotrebama svojih ovlaštenja odgovornog lica u optuženom pravnom licu pristaje da se neosnovano i nezakonito uveća cijena medicinskih respiratora na štetu povjerenih mu federalnih budžetskih sredstava a koja su mu bila povjerena i dodijeljena po osnovu dodijeljenog ugovora javne nabavke medicinskih respiratora, što je Sud cijenio kao jednu od dokazanih radnji produženog krivičnog djela Zloupotrebe”, stoji u presudi.
Također, u presudi se Apelaciono vijeće Suda BiH osvrnulo i na poruku koju je Kristijan Marić , jedan od Hodžićevih posrednika u nabavci respiratora ACM812 A poslao u WhatsApp grupu u kojoj su bili i drugi posrednici. U toj poruci je Marić o Fikretovoj finansijskoj sposobnosti za nabavku još 200 respiratora ACM812 A napisao:
“Jer kako sam vam rekao 20 miliona mu je u igri u sljedećem krugu, tako da će se prilagoditi.“, stoji u presudi.
Sud je utvrdio da su Ana Bavrka i Refija Ademović bile fiktivno zaposlene, a trebale su pratiti reakciju na respiratore
Apelaciono vijeće je konstatiralo i kako je prvostepeni sud utvrdio da osobe Ana Bavrka i Refija Ademović, nisu u optuženom pravnom licu obavljale bilo kakve poslove i radne zadatke prilikom prometa (nabavke) medicinskih respiratora, u vrijeme pregovora, zaključenja ugovora, te realizacije ugovora, niti prije, niti u toku tražene registracije pravnog lica.
“Posebno ne poslove i radne zadatke opisane u tačkama c) i d) Zakona o lijekovima BiH (poslove uposlenika koje je dužno pratiti i javljati o neželjenim pojavama u primjeni medicinskih sredstava i reagiranje na njih, odnosno zaduženo je za materiovigilancu“; poslove uposlenika, zaposlenog odgovornog lica za promet medicinskih sredstava s odgovarajućim znanjem za preuzimanje te odgovornosti“. Dakle, ova lica su bila samo fiktivno prijavljena i samo fiktivno vođena da u pravnom licu obavljaju određene poslove kako bi optuženo pravno lice moglo biti upisano kod Agencije za lijekove i medicinska sredstva”, navodi se u presudi.
Sve ovo je za Apelaciono vijeće indikativno i u kontekstu niza radnji Hodžića da sudjeluje u nezakonitoj javnoj nabavci, za koju je znao da ne ispunjava uslove, te koju je do posljednjeg trenutka forsirao preko radnji Novalića i Solaka , na što su oni, kako je ustvrdilo Vijeće, pristajali iz njima poznatih razloga.
Sud je jasno naveo da su, primjerice, respiratore nabavljali kvalificirani ugovorni organi poput federalnih zdravstvenih ustanova, federalnog zavoda za javno zdravstvo i ministarstava zdravlja u Federaciji respiratori bi morali biti prethodno specificirani, i ugovor ne bi smio biti zaključen bez prethodno utvrđene i od stručnih organa, odnosno komisija i nadležnih organa, stručnih osoba potvrđene i odobrene specifikacije.
Ovo Vijeće cijeni da se u konkretnom slučaju radi i o itekako spornoj kvaliteti respiratora, ali istovremeno smatra da pitanje kvalitete respiratora i nije odlučno za odluku u ovoj krivičnoj stvari.
Odlučan je put do nabavke spornih respiratora, a takav put je bio nezakonit, stoga je nezakonit i svaki predmet proizašao iz takve nabavke, bez obzira na njegov suštinski kvalitet.
Vanredna situacija izazvana pandemijom COVID-19, ocijenio je Sud BiH dala je dodatni i značajniji smisao povjerenja u državni aparat, naročito u pogledu postupanja radi ublažavanja posljedica pandemije, te poduzimanja aktivnosti nabavke potrebnih aparata i opreme, kako bi se ljudski životi mogli zaštiti u datom momentu u najboljoj mogućoj mjeri.
“Međutim, optuženi izigravaju takvo povjerenje, jer, kako je to pravilno činjenično utvrđeno, isti zaključuju ugovor suprotno zakonskim pravilima, koji nije osiguran, i na kojem su istrajavali bez obzira na promjenu predmeta, na kraju slabijeg kvaliteta.
Kada se istom dodaju direktni kontakti optuženih, zasnovani na subjektivnim konotacijama, nesporno je da su I-optuženi Novalić i II-optuženi Solak dajući privilegiju u poslu javne nabavke trećeoptuženom Hodžiću, koji posao isti redovnim putem ne bi mogao dobiti, pričinili štetu u prethodno opisanom pojmovanju, dok je trećeoptuženi od istog ostvario i izvjesnu korist, čije precizno materijalizovanje nije niti bitno za utvrđivanje postojanja iste”.
Dokazi provedeni u prvostepenom postupku, po stavu Apelacionog vijeća, djeluju u potpunom skladu i predstavljaju sistem koji u svom sklopu i povezanosti isključuje svaku drugu verziju mogućnosti od one da su optuženi krivi.
„Dakle, na osnovu svega iznesenog, za Apelaciono vijeće nema sumnje da se u konkretnom slučaju radi o višestrukim nezakonitim radnjama optuženih Novalića, Hodžića i Solaka, koji nezakonito pregovarajući u vezi nabavke respiratora, te kasnijim nailaženjem i na probleme u isporuci, poduzimaju radnje u svrhu opstanka ugovora koji će pogodovati optuženom Hodžiću, odnosno omogućiti mu stavljanje na raspolaganje višemilionskog iznosa javnog novca.
Odbrane su upućivanjem zamjerki prvostepenoj presudi ostale isključivo dosljedne svojoj koncepciji viđenja ovog krivičnog predmeta i iz te vizure tražile navodne propuste prvostepenog suda, vršeći, kako je to već ranije i navedeno, jednostranu ocjenu izvedenih dokaza, onako kako to samo žalbama odgovara, nezavisno od stvarnog dosega i značaja svakog od provedenih dokaza i njihove dokazne vrijednosti.
Polazeći od takve premise argumentacija žalbi ostala je u sferi sebi kreiranog autonomnog područja, a time i nužno ograničenog značaja. Drugim riječima, ključna ishodišta žalbi odbrana ne nalaze potrebnu verifikaciju u cjelini dokazne građe kojom bi se poljuljali zaključci prvostepene presude u vezi dokazanosti navoda optužbe.”, zaključuje se u pravosnažnoj presudi Suda BiH.
