Nakon što su bivši glavni porodični sudija Ranko Debevec i bivši prvi porodični obavještajac Osman Mehmedagić Osmica završili u pritvoru osumnjičeni za nelegalno prisluškivanje sudija, bivšem porodičnom premijeru Fadilu Novaliću potvrđena je kazna zatvora od četiri godine za respiratorni kriminal, zajedno sa saučesnicima Fikretom Hodžićem i Fahrudinom Solakom.
Bošnjaci i Bosna i Hercegovina suočavali su se s različitim vrstama političkih siledžija, neznalica i nesposobnjakovića. Korupcija, nepotizam, zloupotreba položaja i maćehinsko upravljanje resursima način su vladavine većine njih. Ipak, do dolaska Izetbegovića na čelo SDA, kojom je u stvarnosti upravljala Sebija Izetbegović, niko nije mogao ni pomišljati da se kompletan sistem može u tolikoj mjeri i tako bezočno pretvoriti u porodično vlasništvo – od obavještajne službe kojoj je glavni zadatak postao da prati da ne bi neko nešto protiv predsjednika i hanume, premijera koji je bio pretvoren u kurira za potpisivanje želja i poslova dinastije, do ljekara koje je sultanija s falsificiranom diplomom ponižavajuće postrojavala u svojim cirkuskim performansima za medije.
Naravno, u stilu svakog autokrate, nisu se libili pokušati primjenjivati silu prema svakome ko bi odbio služiti njihovim interesima, od montiranja afera, preko prisluškivanja, do javnih botovskih pogroma u kojima su se danonoćno crtale mete.
Na kraju su im leđa okrenuli čak i botovi, shvativši da od propale dinastije i njihove privatne stranke fajde više nema.
Puno gore su prošli oni koji nisu, naime, sva ta armijica moralnih pantljičara koja je godinama pristajala podanički i bespogovorno služiti smiješnoj dinastiji. Takvi, poput Fadila Novalića, to će podaništvo u konačnici platiti vlastitom slobodom. Jasno je da nabavku kineskih trulja respiratora on nije ni osmislio niti bio baš najsvjesniji šta potpisuje, no bio je dovoljno nerazuman i savitljiv da kao odgovorno lice stavi potpis na tu kriminalnu svinjariju koja je građane koštala 10,5 miliona KM, a mnoge, moguće, i života. Upravo premijer kakav im je i trebao.
Osim što je njihovom privatizacijom devastirao i kompromitirao državne institucije, zavadio Bošnjake s ostatkom svijeta, učinio njihovu poziciju nikad gorom, “poseljačio” društvo i radikalizam i mržnju potegao kao posljednje utočište, Izetbegović je uspio uništiti i vlastitu stranku, a svojim najbližim saradnicima otvoriti put u zatvor. Da ima i trunke obraza, zavukao bi se u mišiju rupu u svojoj vili na Poljinama i ne bi se pojavljivao ni u svojoj avliji, a kamoli u javnosti. No, nema.
