Lemana Spahić (27) iz Žepča najmlađa je doktorica nauka u Bosni i Hercegovini, a njena oblast su genetika i bioinženjering. Na početku razgovora za “Dnevni avaz“ rekla je kako joj život trenutno vrlo uzbudljiv.
– Stjecanje nove titule je u isto vrijeme ogromno zadovoljstvo, ali i velika obaveza kojom se obavezujem da sve što sam naučila koristim u svakom trenutku svog postojanja i prenosim na mlađe generacije, time doprinoseći zajednici i društvu u cjelini – kazala je Spahić.
Čari i izazovi
Otkrila nam je da je prije dva dana dobila obavještenje od Internacionalne akademije nauka u BiH (IANUBiH) da je primljena u razred mladih naučnika IANUBiH-a.
– Mnogo sam sretna što sam ispunila cilj koji sam sebi postavila nekad na početku osnovnih studija. Bukvalno se lični osjećaj sumira u prvu misao koja mi je prošla kroz glavu kada je komisija proglasila pozitivan stav na odbrani disertacije, a to je: „Mama, uspjela sam!“ Biti najmlađa doktorica nauka s aspekta tehničkih nauka, kojima se većina mlađih kolega bavi, ima i svoje čari i izazove. Prvenstveno jer se postavlja pitanje šta dalje i očekuju se dosta velike stvari, bez stagniranja – rekla je Spahić.
Lemana: Ponosna na uspjeh. Facebook
Naglasila je da su ključni trud, rad, kompromisi i odricanja.
– Kada kao student zamišljate svoju karijeru, vidite jedan pravolinijski put, popločan uspjesima i ni ne zamišljate da će na tom putu da postoje krivine i nepredvidivi zaokreti. Duboko sam zahvalna za ogromno povjerenje, svaki postavljen izazov i pruženu priliku od mojih dugogodišnjih akademskih mentora, akademika prof. dr. Almira Badnjevića i vanredne profesorice dr. Lejle Gurbeta-Pokvić. Oni su me uvijek poticali da se trudim najviše kada je najteže i radim najkvalitetnije moguće, nisu dali da stagniram niti odustanem i skočim u neki novi projekt kada je bilo najizazovnije – istaknula je Spahić.
Podijeliti znanje
Najmlađa doktorica nauka u BiH trenutno je u Srbiji, u Kragujevcu, gdje završava drugi doktorat. A kakvi su joj planovi za budućnost…
– Definitivno ću se vratiti u Sarajevo, na Verlab Institut, koji zovem svojim drugim domom. Želim da sve znanje i iskustvo koje sam stekla prvenstveno podijelim sa svojim kolegama, zatim i sa studentima u BiH. Plan mi je da sačekam veće tehnološke pomake, za koje smatram da će doći u narednih godinu do dvije, te da onda upišem postdoktorske studije u polju primijenjene vještačke inteligencije u medicini. Naravno, pored svih prilika i ponuda koje se otvaraju u inozemstvu, moja želja je da ostanem u Bosni i Hercegovini – poručila je Spahić.
Globalna stvarnost
Radila je doktorsku disertaciju o temi „Primjena vještačke inteligencije za klasifikaciju neurorazvojnih poremećaja fetusa koristeći ultrazvučne snimke“.
– Umjetna inteligencija je svoj potencijal u praktičnoj primjeni u svakodnevnom životu pokazala još 2000-ih, međutim, tada se nije toliko pričalo o tome, što zbog hardverskih ograničenja, što zbog skepticizma. Savremenu tehnologiju umjetne inteligencije (AI) ljekari su počeli koristiti za analizu medicinskih slika poput rendgenskih snimaka i CT skeniranja, što je ubrzalo proces dijagnoze i poboljšalo preciznost. Primjena AI u medicini postala je globalna stvarnost. Integracija u zdravstvene sisteme širom svijeta omogućila je unapređenje dijagnostičkih procesa, individualizirano liječenje i bolje praćenje zdravlja pacijenata – objasnila je Spahić.
Svakom od mlađih kolega i kolegica sugerirala bih samo jedno, da slijede svoje srce i svoje prirodne afinitete, poručila je Spahić.
