Opet su se, iza dobro zatvorenih vrata, zahuktale stare priče – još su to šaputanja ( da neko sa strane ne čiuje), ali su ozbiljnije nego ikada. Vode se u Sarajevu, Banja Luci, Konjicu, Mostaru, posebno Trebinju, Tuzli , Drvaru… Odlična je vijest da su političari šutnuti i nema im pristupa ni na kilometre jer bi sve mogli uništiti. A radi se o opasnoj i tabu temi , i glave mogu letjeti, kažu naši izvori.
U najkraćem, ponovo je aktiviran stari plan po kojem treba uspostaviti bosansku pravoslavnu crkvu. I na samo spominjanje ovoga, iz Srpske pravoslavne crve bacaju se kletve i čini, a krv im proključa.
Kada su formirane Makedonska pravoslavna crkva I Crnogorska pravoslavna crkva, politika se žestoko uplela i to proglasila političkim pitanjem najvišeg nivoa, zanemarujući vjerski aspekt I uopće vjernike. Bez obzira na sve, čak i nasilna rušenja, te dvije vjerske insitucije ostale su na nogama, rade i djeluju okupljajući ogroman broj vjernika.
Prije nekoliko godine, trebinjski vladika Grigorije vezivao se za formiranje bosanske pravoslavne crkve. On je bio jedan od kandidata za novog patrijarha Srpske pravoslavne crkve, a izabran je Porfirije. Zanimljivo je da je tada Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a i aktualeni federalni premijer javno kazao: “Mislio sam da će vladika Grigorije napraviti iskorak i krenuti u osnivanje bosanske pravoslavne crkve. To bi značilo iskorak. Nije se desilo, a možda tek slijedi”. Vladiku je vrh Srpske pravoslavne crkve tada sklonio iz BiH I poslao na službu u Njemačku.
Povijesni dokumenti kažu da je postojala Pravoslavna crkva u BiH. Bila je pod Carigradskom patrijaršijom, vodili su je sveštenici iz Grčke, a poslije prvog svjetskog rata odlazi u okrilje novouspostavljene Pećke patrijaršije. Danas je u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve.
Inače, korijeni su duboki I razgranati – u srednjem vijeku Crkva bosanska bila je autohtona, a Bosna posebna etnička, politička i kulturna cjelina. Crkva bosanska bila je veoma angažirana, a njen poglavar kojeg su zvali Did stolovao je u Milima kod Visokog. Nakon što je papa premjestio bosansku katoličku biskupiju u Đakovo, Crkva bosanska postaje još jača u narodu. Služi se narodnim jezikom i govorom I čuva bosanski identitet posebno od Mađara koji su preko crkve nastojali uređivati život u Bosni I Hercegovini.Bila je nezavisna hrišćanska crkva, a nestala je jer su vladari Bosne bili saveznici katoličke crkve. Kralj Stjepan Tomaš naredio je bosanskim krstjanima da pređu na katoličanstvo ili će biti prognani. Vjera nije iščezla ni dolaskom Osmanlija u Bosnu I Hercegovinu.
Sve u svemu duga je povijest Crkve bosanske na čijim temeljima bi se danas formirala autohtona bosanska pravoslavna crkva. Među bosanskohercegovačkim pravoslavcima velika podrška postoji, među ostalim i zato što bi zasigurno štitila bosanskohercegovački nacionalni identitet. Razlog više je I što ono šta je Srpska pravoslavna crkva radila u posljednjih 40 godina u BiH i prema BiH nije bilo po božjim zakonima. Davati blagoslov onima koji ubijaju, siluju, pljačkaju i pale po BiH nije ništa drugo nego podrška teškim zločinima zločincima.
