Jasna Bajraktarević, doktorica psihologije i univerzitetska profesorica, kazala je za N1 da prije postavljanja ciljeva trebamo realno sagledati da li imamo dovoljno energije da ih provedemo. “Ali prva stvar koju trebamo uraditi je da pomirimo ličnosti u sebi, da vidimo šta smo mi zaista i kako se predstavljamo ljudima”, kazala je ona.
Bajraktarević je u Pressingu govorila o borbi protiv “negativaca” i kako izaći iz toksičnih okruženja. Također, komentarisala je partnerske i bračne veze zaključivši da “svi želimo imati ljubav svoga života”, ali da je problem “koliko umijemo da trajemo u vezi”.
Dodala je da ta osoba “ne treba biti savršenstvo prirode” i to ne postoji, ali da, ukoliko želimo da uspije veza, “mora biti nama kompatibilna”.
Kako novogodišnje ciljeve i deklaracije pretvoriti u realnost?
Porazgovarati sa sobom šta zaista znamo, da li možemo i imamo energije. Postavljamo prevelike ciljeve, a ne provjeravamo koliko imam energije iza toga i onda ostajemo razočarani – to je to poznavanje sebe. Volimo živjeti u zamišljenom svijetu, Marvelovi smo junaci, milioneri, prelijepi i kada odsanjamo to nekoliko sati onda vidimo da nam je vrijeme prošlo i kažemo “sutra ću”. Kad ostvarimo sve u snovima što želimo, onda nemamo energiju da to ostvarimo u realnosti. “Daydreaming” zna biti vrlo opasan. “Ja želim sve”, a koliko smo spremni da se odreknemo? Ali prva stvar koju trebamo uraditi, dala sam to kao zadatak za prvi, drugi i treći januar – pomiriti ličnosti u sebi, da vidimo šta smo mi zaista i kako se predstavljamo ljudima. I šta kod sebe istinski cijenimo i poštujemo i šta istinski proklinjemo. Kad suočimo te dvije stvari trebamo vidjeti šta je promijenjivo, a šta nije. I kada pomirimo te dvije slike tada postavljamo ciljeve.
Kad će se ljubav ponovo vratiti u modu?
Zaista je danas vrlo teško naći partnera, to je vrlo posebna priča. Hoće mladi da ne budu usamljeni i hoćemo svi da imamo ljubav svoga života. Ali problem je koliko umijemo da trajemo u vezi. Koliko smo spremni da prihvatimo drugu osobu ne kao trofej nego kao nešto sa čim smo istinski kompatibilni. Ljudi ne znaju “ko sam ja” i “ko meni odgovara”. Ta osoba ne treba biti savršenstvo prirode i to ne postoji. Ta osoba mora biti nama kompatibilna. Teško je naći partnera jer nemamo jasnu sliku koliko smo sposobni da žrtvujemo, koliko smo kompatibilni. Zaista nam trebaju savjeti za partnerske i bračne veze.
Kako izaći iz veza koje su negativne? Ima li spasa?
Generalno, mi smo u toksičnim vezam, prijateljstvima i relacijam zato što ne postavljamo granice, a ne postavljamo ih zato što se bojimo samoće i usamljenosti. Naprosto ne možemo da živimo sa osjećanjem da ćemo biti sami i onda trpimo na kafi, poslu, trpimo ponižavanja… Posebno su opasne veze gdje imate nekoga ko stalno nas podsjeća da ne valjamo, a taj neko je kvazimudrac i kvazipametan. To vam je ono kad vas neko kritikuje za vožnju, a nema vozačku dozvolu.
Šta je sa toksičnim radnim okruženjem?
To je stvar energije i preuzimanja odgovornosti za svoj život. Ljudi se danas jako žale na svoj život ne shvatajući da su to sve njihovi izbori. Mnogi ljudi dolaze na terepiju koji ne žele da im bude dobro, dolaze da dokažu da im niko ne može pomoći. Tako i na poslu ima ljudi koji govore da im je loše, ali nemaju dovoljno hrabrosti da promijene posao. Rečenica glasi “ne mogu zbog djece”, “gdje ćeš danas naći posao”… uvijek je neki izgovor. Isto tako stanite sa spašavanjem ljudi koji ne žele biti spašeni. Depresivni ljudi čine depresivnima i one sa najvećom energijom. Dobro ih se čuvajte.
Zašto smo podlegli moćima negativnog razmišljanja pa pozitivci izgledaju kao naivci?
Jer taj negativizam je zarazan iz prostog razloga zato što je lakše biti negativan. Za pozitivizam je potrebna energije, nije lako danas biti sretan. Treba se to naučiti. Nije lako prihvatiti da na poslu nije sve idealno, a doći kući zadovoljan. Ne može svako biti ostvaren, milioner, da ima završen fakultet, ali mnogo ljudi to može. Mogu da izađu iz onog toksičnog odnosa koji ih okružuju. Trideset godina radim posao psihologa i dalje čvrsto vjerujem u promjene onih ljudi koji su kapacitirani, ali na mikronivou. Ja imam tu vrstu pozitivizma, da li možemo – možemo.
Zašto negativci obeshrabruju one koji imaj npr. empatiju?
Zato kada vide da se neko promijenio ne kažu “svaka čast, sad ću i ja”, nego pokušavaju da ga oblate i nađu mu manu. Oni su ljubomorni. Ali u korijenu svake zavisti je divljenje. Suštinski onog koga ogovaramo mi mu se divimo.
Kako da tuđe zlo ne pokvari naše dobro?
To vam je isto kad stavite kap mastila u litar vode – ono je zamuti. Nažalost, kap vode ne razbistri litar mastila. Zlo je oduvijek bilo jače od dobra ukoliko dobro u većoj mjeri ne nadvlada zlo. Šta to znači? Što nas je više spremno da pomognemo jedni drugima, da proširimo emociju i ako to dobro bude jače to vam je kao na polju žita – imate kukolja, ali ima i žita. Treba nas više. To je rješenje ako želimo da se pobijedi zlo. Ovo je lukavsto dobra, da shvatimo da nam treba čovjek do nas.
Vaša novogodišnja poruka?
Probajte da ne postajete ono nešto drugo što sanjarite. Dobri ste ovakvi kakvi jeste, pored vas su ljudi koje volite. Zadržite taj trenutak. Naučite da živite u njemu. Sva ta velika očekivanja su tu – samo treba uživati u procesu, a ne u cilju. Vratiti se divnim malim stvarima koje čine dan. Vratit će se ljubav, vratit će se rode, vratit će se prijatelji. Prihvatimo svoje kilograme, više ne morate biti savrešni. Što se tiče manjka novca – znate li koliko su milioneri nervozni?
