Plač predstavlja jedinstvenu ljudsku aktivnost koju mnogi smatraju katarzičnom i zdravom formom izražavanja emocija. Japanski poduzetnik Hiroki Terai je čak inkorporirao ovo uvjerenje u svoju poslovnu strategiju.
Naime, on je osnivač usluge grupnog plakanja koja potiče ljude da zajedno dijele svoje teške trenutke, dok im “zgodan muškarac” briše suze. Ova praksa, posebno popularna među ženama, navodno dodatno doprinosi smanjenju nivoa stresa.
Ceremonija je važan dio japanske kulture
– Ceremonija ima važnu ulogu u japanskoj kulturi, bilo da je riječ o ispijanju čaja, aranžiranju cvijeća ili tradicionalnim samurajskim i karate treninzima – ona je uvijek prisutna. Pomaže programiranju uma i čini ga prijemčivim za promjene – izjavio je za “Nacionalnu geografiju” Daril Toms, autor filma “Plači sa zgodnim muškarcem”, koji istražuje ovu neobičnu praksu i zašto njen osnivač vjeruje da ublažava nivo stresa. Naime, Toms naglašava da postoji posebna ceremonija na putu prema bračnoj zajednici, a nedostatak iste prilikom razvoda braka može rezultirati osjećajem gubitka i nedovršenosti kod mnogih ljudi.
Zašto zgodan muškarac
Toms je došao do zaključka da su žene često bile te koje su inicirale razvod u mnogim slučajevima. S obzirom na to da mnogi muškarci rade više od 14 sati dnevno, često čak i tokom vikenda, odmor od rada za njih često uključuje aktivnosti poput igranja golfa ili cjelodnevno ležanje kako bi se pripremili za nadolazeću radnu sedmicu. Upravo je zbog svega toga “usluga za plakanje” postala tako uspješna među ženama. Iako je prvotno bila koncipirana kao podrška razvedenim ženama, kasnije je otkrio da su i drugi imale koristi od nje.
– Ova usluga zapravo pruža ushićenje koje osjećate nakon što zaplačete – kaže Toms.
Rekao je da se mnogi ljudi ponašaju drugačije u blizini ljudi koji ih privlače, a određena iskustva su emocionalno pojačana kada je u vašoj sredini neko koga smatrate privlačnim.
– U trenutku kada im zgodan muškarac briše suze događaju se dvije stvari: širenje zjenica i brže kucanje srca. Radost koju žene osjećaju nakon što dožive seansu plakanja zaista je opipljiva. Sve nakon toga budu nasmijane, pune entuzijazma i djeluju opušteno i brbljive su – dodaje Tom, a piše putnikofer.hr.
Veća potreba
Za one u zapadnim društvima ova praksa može da izgleda čudno, jer je plakanje najnormalnija stvar. Ipak, za mnoge kulture u svijetu pokazivanje tuge ili ljutnje smatra se tabuom, a obredi prelaska u muškost nalažu da se emocije moraju potisnuti, čak i izbrisati. Prema prethodnim istraživanjima, Japanci se nalaze među 37 nacionalnosti koje su najmanje sklone plakanju u teškim životnim situacijama. Za Amerikance se, s druge strane, tvrdi suprotno.
– U japanskom društvu milioni ljudi, posebno žene koje su uspjele da izgrade karijeru, nemaju partnera koji bi ih podržavao kad se vrate kući pa na kraju dana postoji određena emocionalna potreba koja često ostaje neispunjena – kaže Toms. Na kraju dodaje kako će i u drugim kulturama s više virtuelnih, a manje stvarnih fizičkih odnosa, postojati sve veća potreba za ovom uslugom.
